Tkogod je kročio u ordinaciju opće medicine doktorice Vesne Janko Radovan u Vrsaru, zna kako svoj posao odrađuje s ljubavlju i puno pažnje. Za doktoricu Vesnu reći će žitelji ovog kraja kako je uvijek dostupna i na raspolaganju svojim pacijentima. No, njena su vrata otvorena i onima koji to nisu. Dijeli sudbinu svojih pacijenata, lijepe trenutke i one manje lijepe, pa je mnogi od milja zovu “dr. Luigi”, po uzoru na jednog od glavnih likova legendarnog televizijskog serijala bivše nam države “Naše malo misto”.
Dr. Vesna Janko Radovan rođena je na koncu 1960. godine, točnije 31.12. i to u Poreču, u vrijeme kada je i ovaj grad imao svoje rodilište. U rodnom je gradu završila osnovnu školu, a nakon završene pazinske gimnazije, upisala je Medicinski fakultet u Rijeci 1979. godine.
Nakon diplome vratila se svom rodnom mjestu, gdje se već 1985. godine zapošljava u Domu zdravlja Poreč. U početku je odrađivala prvenstveno zamjene i terenske ambulante, da bi zatim njezina svakodnevica na sljedećih osam godina postala rad na Hitnoj medicinskoj pomoći.
Jednom kada se udala i postala majka dvoje djece, Anje i Tea, bila je primorana zatražiti stalnu ordinaciju, što joj je i pošlo za rukom. Naime, ponuđena joj je upravo ordinacija u Vrsaru, te je tako, unazad 27 godina, prihvatila novu priliku i započela s radom kao obiteljska liječnica.
“U početku me bilo strah raditi u Ordinaciji dr. Petra Rakovca koji je bio veliki čovjek i kultni doktor, koji je živio i radio u Vrsaru, čovjek koji se i dan danas spominje po mnogome dobroga”, prisjeća se Janko Radovan svojih početaka, te dodaje kako joj je u tranziciji i prilagodbi puno pomogla sestra Davorka Jurman koja je u ordinaciji radila već dugi niz godina i poznavala je gotovo sve pacijente.
Danas ova ordinacija skrbi za 2.200 pacijenata, i to od dvogodišnjaka pa sve do devedesetogodišnjaka. Osim toga, izvrsnu suradnju imaju s vrtićkom djecom koja se svojom posjetom upoznaju s radom doktorice i tehničara, kao i sa školarcima, s kojima održavaju tečajeve prve pomoći.
Reći će njeni pacijenti da je postala nezamjenjivi dio vrsarske zajednice, poštovana zbog svoje dostupnosti, empatije i profesionalnosti. A evo što ona kaže o radu u Vrsaru.
“Nakon toliko godina življenja ovdje postoje brojne obitelji s četiri generacije ukućana o kojima skrbimo. Volim Vrsar i volim ovaj posao. Lijepo je raditi u malom mjestu, kontakt s ljudima je jednostavniji, topliji – svi se poznajemo”, govori ova čuvena doktorica koja radi u timu s mladim i sposobnim medicinskim tehničarom Darkom Matošovićem.
Ordinacija je nedavno preselila u novi prostor, pa tako već godinu dana djeluje u sportskoj dvorani Saline Vrsar, zahvaljujući Općini Vrsar i njenom komunalnom poduzeću Montraker koji su ustupili prostor dvorane za novu, modernu ordinaciju, pristupačnu svim pacijentima.
“Od samih početaka moga rada postoji dobra suradnja s Općinom Vrsar i Montrakerom koji su uvijek bili dostupni za pomoć pacijentima, plaćali lijekove koji nisu bili na listi HZZO-a, a bili su potrebni. Spremni su uvijek pomoći svojim sugrađanima”, objašnjava Janko Radovan.
Ipak, posljednjih je desetak godina, priznaje doktorica, posao postao sve teži, poglavito s povećanjem administrativnog posla koji iziskuje puno više vremena i time dodatno opterećuje rad.
“Korona je ostavila veliki trag. U dvije godine napravljeno je preko 1000 testiranja u ordinaciji, a telefoni nisu prestajali zvoniti i vikendom”, prisjeća se doktorica još jedne nepredvidive situacije koja je dodatno otežala rad.
Uz sve izazove, sama doktorica, kao i njezin tehničar koji također ima vrlo značajnu ulogu u zajedničkom radu, nastoje uvijek biti dostupni svojim pacijentima, a nerijetko je to i izvan radnog vremena.
Iako nema još točno određenih planova, polako se ipak sprema za mirovinu. Otkako je o tome počela razmišljati, neminovno je pitanje i tko će je zamijeniti.
“Mislila sam da će jedno od moje dvoje djece preuzeti ordinaciju jer su oboje liječnici – Anja je pred specijalistički ispit, radi u KBC-u u Rijeci, a Teo je liječnik na Hitnoj medicinskoj pomoći. Uvijek su govorili da su imali 3, 4 godine kada su sa mnom krenuli u kućne posjete i tako nastavili taj put, ali odustali su od opće medicine”, govori nam Janko Radovan.
Dakle, ne zna se tko će naslijediti njezin rad, posebice s obzirom na to da je, veli doktorica, danas uistinu teško naći mladog liječnika zainteresiranog za rad u općoj medicini, no zasad se njezini pacijenti ne moraju oko toga brinuti.
Jednom kada dođe i taj trenutak, tkogod je bude zamijenio, sigurno će s jednakim poštovanjem naslijediti rad velike osobe i kultne liječnice, baš kao što je to ona nekoć učinila.
Tekst Aleta BRATTONI
Foto Tanja KOCIJANČIĆ
