Sezona je zmija, a nesretnog je Porečana ugrizla jedna od najotrovnijih – poskok. Upravo zbog tog ugriza, odnosno odlaska na porečku Hitnu pomoć obratio nam se čitatelj, jer je bio nezadovoljan kako su tamošnji liječnici reagirali na njegov slučaj.
Naime, nisu ga zbrinuli, jer nemaju protuotrov i poslali su ga kao „nehitni slučaj“ u Pulu, gdje su doista konstatirali da se radi o poskoku, čiji otrov može biti smrtonosan.
-Ugrizla me ta zmija, ali nisam bio odmah siguran da se radi o poskoku. Ponovno sam pogledao na mjestu gdje me ugrizla i uspio sam je slikati. Stigavši u porečku Hitnu pomoć, tri njena djelatnika bila su vani, ispred ulaza. Rekao sam im da me ugrizla zmija, a kažu da bi ruka otekla da je bila otrovna, piše čitatelj.
Dodao je da su mu rekli neka ode u Pulu ako ruka otekne, jer to nije hitni slučaj i nije opasno po život.
-Moj odgovor je bio treba li čovjek umrijeti ili biti na samrti da bi ga se vozilo u Pulu? Kazali su da nemaju zmijskog protuotrova i da oni ništa ne mogu. Obratio sam se onda doktoru u turističkoj ambulanti – jedine zainteresirane bile su tamošnje medicinske sestre koje su pozvale doktora. On mi je pak rekao da mi ne može pomoći, jer je iz Slavonije, da tamo nema zmija i da se on u to ne razumije. Po njemu sam trebao ići u Rijeku, jer on smatra da Pula nije za zmijske ugrize i nema protuserum, ispričao je svoju kalvariju s porečkim liječnicima.
Tad ga je supruga vozila za Pulu i odmah su ga primili na infekcijskom odjelu.
-Primili su me odmah, pregledala su me dva liječnika, položili su me na stol, dali infuziju, tetanus, protuzmijski serum i antibiotik. To sam sve dobio jer je ruka počela oticati sve više i više. Ugriz je to poskoka koja je jako otrovna, bio je zaključak pulskih liječnika i s time se ne smije šaliti, prenio je konstataciju pulskih doktora pacijent koji je jako ogorčen postupkom nezainteresiranih djelatnika Hitne pomoći u Poreču.
Zašto su se tako ponijeli prema ovom pacijentu i zašto mu nisu pomogli pitali smo voditeljicu porečke Hitne pomoći i v. d. ravnateljicu Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije dr. Gordanu Antić.
-Zatražila sam očitovanje djelatnika ispostave Poreč uslijed čega je utvrđeno da je doktor, koji je bio u smjeni, utvrdio kako pacijent, koji nije bio siguran da li ga je poskok ugrizao, nije životno ugrožen te ga je stoga uputio u turističku ambulantu na daljnju obradu. Žao nam je ukoliko pacijent nije zadovoljan, s obzirom da se radnici Zavoda zaista trude odraditi posao na najbolji mogući način.
Još jednom se ispričavamo na neugodnosti i zahvaljujemo na razumijevanju, odgovorila je dr. Antić.
Podsjetimo na preporuke Medicinskog priručnika Hrvatskog liječničkog zbora i farmaceutske kompanije MSD koji savjetuju što napraviti ako vas ugrize zmija:
HITNO LIJEČENJE
Otrovni zmijski ugrizi su medicinsko hitno stanje koje odmah mora liječiti. Prije nego se započne s liječenjem, osoblje hitne medicinske službe mora nastojati odrediti je li zmija bila otrovna i je li došlo do uštrcavanja otrova. Ako otrov nije uštrcan, liječenje je isto kao kod ubodnih rana—pomno čišćenje i dopunska doza cjepiva protiv tetanusa.
MJESTO UGRIZA
Ugrizeni ud treba učiniti labavo nepokretnim i držati u položaju iznad razine srca. Prstenje, satove i priljubljenu odjeću treba ukloniti i ne smiju se davati stimulacijska sredstva. Iznad ugriza treba unutar 5 minuta primijeniti Sawyerov ekstraktor (naprava koja siše otrov iz mjesta ugriza, napravljen za prvu pomoć) i držati ga na mjestu 30 do 40 minuta dok se osobu vozi u bolnicu.
PROTUOTROV
Antidot otrovu (protuotrov) koji neutralizira toksične učinke otrova je važan dio liječenja većine ugriza. Protuotrov se daje intravenski. Daje se i dopunska doza cjepiva protiv tetanusa, a povremeno su potrebni antibiotici.
Na stranici Zmije otrovnice u Hrvatskoj za poskok se navodi da je najopasnija i najveća europska otrovnica. Ženke narastu oko 60 cm, a mužjaci mogu narasti do 100 cm.
– Nije agresivan, a ako se uznemiruje počinje ciktati i bježi. Često ga treba jako uznemiriti da bi ugrizao. Otrov mu je jači od otrova riđovke i drugih europskih ljutica. To je najveća zmija otrovnica Europe, pa ima najveće otrovne žlijezde i zube. Zubi su velikih primjeraka mogu biti dugi do 1 cm. To omogućuje ubrizgavanje otrova duboko u tkiva, što znatno pogoršava simptome trovanja. Oni su slični kao i u riđovke, samo što su brže se razvijaju. Nakon ugriza poskoka potrebno je što brže potražiti liječničku pomoć. Ugriz velikog poskoka može biti opasan po život. U nas živi samo jedna podvrsta poskoka – Vipera ammodytes. U nje je roščić ukošen prema naprijed, a rep joj je crven ili žut – navodi se na toj stranici, uz napomenu kako možda na jugu Hrvatske (oko Dubrovnika i u Konavlima) živi i druga podvrsta, Vipera ammodytes meridionalis.
Noću je poskok aktivan samo za vrijeme najtoplijeg dijela godine, kada je preko dana pretoplo, a prvi dio noći je još uvijek dovoljno visoka temperatura. Sporiji je, tromiji te otrovniji od riđovke. Poskoci na području Europe spavaju zimski san.Povremeno se penje po niskom grmlju i drveću. Obično je to u doba kada ima malih ptića, ali i za vrijeme ljeta, kada je u sumrak tlo dovoljno zagrijano pa da se griju na granama iznad, npr. hrpe kamenja. Relativno je spor, a debeljuškast je zbog sala. Ubijati ga se ne smije jer je zakonom zaštićena vrsta.
Poskok se boji vode pa ga se može otjerati i tako da ga se pošprica s vodom. Topot nogu i dodir štapova po tlu će ga otjerati. Također, održavanjem okoliša i uređenjem zapuštenih područja i kuća umanjit će se njihovo obitavanje na tim mjestima.
