Prenosimo samo dio još jedne lijepe reportaže koju možete u cijelosti pročitati na blogu HelloIstria.com.
Rana jesen dok se lišće presijava u tisuću nijansi žute, crvene, bakrene, smeđe, zelene i sive boje najbolje je vrijeme za šetnju u okolici Gračišća. A posebno za obilazak njihove najpoznatije kružne staze – Staze svetog Šimuna ili staze broj 701 koja je znana po slapu Sopot. Jedna je od najatraktivnijih u Istri, dugačka je 10-tak kilometara i nije zahtjevna ni za one s nešto slabijom kondicijom. Odlična je i za obitelji s djecom. Trebat će vam oko tri do četiri sata da ju prođete u laganom tempu uz foto zaustavljanja kojima nikako nećete moći odoljeti. I to od samog starta.
A start je u Gračišću gdje možete ostaviti automobil. Na početku staze je ploča gdje možete pročitati neke osnovne podatke o ovoj ruti koja će vam definitivno obogatiti vikend. Odlični pogledi počinju čim se počinjete spuštati u dolinu podno Gračišća.
Maglovita tajanstvena jutra
Ako je lijep sunčan dan i imate sreće kao što smo je imale ja, Korina i Nina, magla će poput vela obaviti kotlinu i brežuljke na kojima se kriju mala seoceta i crkvice, a lijep čisti vidik pružat će se sve do Učke. Taj će vas magični prizor pratiti dok se dublje ne spustite u dolinu, a već na samom početku staze naići ćete na urušenu crkvicu svetog Šimuna po kojoj je staza i dobila ime.
Ostaci crkve iz 14. stoljeća idealna su kulisa za fotografiranje uistinu pitoreskne okolice i od tog se pogleda teško rastati. Za one koji ne vole pješačiti, ali jako vole fotografiju, ovo je jedna od foto točaka koju bi trebali obići, posebno u ovo doba. Kako su jesenja jutra maglovita i puna rose, aromatične samonikle biljke još više ispuštaju svoje opojne mirise. Idealno za započeti dan – prava aromaterapija. Svi su osjeti zadovoljeni.
Nakon oproštaja od svetog Šimuna nastavlja se naše spuštanje po makadamskom putu. Ovdje morate biti jako oprezni, a gojzerice su must have, jer je staza izbrazdana bujicama vode. Lijepi prizori, što vegetacije, što pejzaža, prate nas na svakom koraku. Ipak se radi o posebnom krajoliku koji je početkom sedamdesetih godina proglašen zaštićenim. Podloga su lapor i vapnenac. U zajedničkom suživotu stvaraju zanimljiv reljef koji se stalno mijenja. I to cijelo vrijeme dok smo na stazi.
Ovaj najstrmiji dio staze završava u selu Žlepčari. Nekoliko kamenih kuća, Tupaljski potok i most. Dovoljno da se zaustavimo na kratkoj marendi. Kako nikad prije nisam bila na stazi, nisam imala očekivanja što dalje slijedi, pa mi je zapravo svaki dio Staze svetog Šimuna bio fascinantan.
Pritok Raše
Ovdje sam uživala u žuboru vode potočića koji izvire istočno od Gračišća na približno 400 metara nadmorske visine te je jedan od pritoka rijeke Raše. Upravo taj nas potok vodi dalje do predivnog slapa Sopot koji se s litice strmoglavljuje u malo jezerce.
