Predavanja i popratne radionice za stručnjake pomagačkih struka održani su u Poreču 28. srpnja u sklopu 29. Motovunske ljetne škole zdravlja u organizaciji Zdravog grada Poreč. Motovunska škola je dugogodišnji projekt Hrvatske mreže zdravih gradova, Istarske županije i uspješnih istarskih zdravih gradova.
Sadržaj ovog susreta je posvećen pomagačima Hrvatske i Istre koji brinu o zdravlju uopće te mentalnom zdravlju ljudi. Edukacija je osmišljena za pružanje podrške pomagačima i to psiholozima, pedagozima, socijalnim pedagozi, kliničkim psiholozima, medicinskim sestrama, liječnicima i drugim pomagačima koji u sustavima zdravstva i socijale pružaju pomoć i podršku ljudima u različitim poteškoćama i potreba.
Edukacija je održana u cilju prepoznavanja profesionalnog stresa pomagača te potpore pomagačima za uravnotežen odnos pomaganja, kanaliziranja profesionalnog stresa i čuvanja osobnih granica. Pomagači koji se na razne načine bave pružanjem podrške drugim osobama ili se direktno bave mentalnim zdravljem, ali i zdravljem općenito, često su u riziku od osobnog i profesionalnog izgaranja. I danas je vrlo raširen mit da su pomagači neslomljivi, jaki , da mogu izdržati i iznijeti na „leđima“ i najteže situacije, krize pa i loša sustavna rješenja. Mitovi naravno nisu istine. A, istina je da su i pomagači ljudi, štoviše natprosječno suosjećajni ljudi te da imaju svoje osobne i profesionalne granice do kojih se mogu izlagati poslu, stresu i pri tom izdržati.
Pomagači su znatno više od mnogih drugih zvanja izloženi stresovima, teškim događajima te životnim pričama svojih korisnika i samim tim u većem riziku od stresa i sagorijevanja na radu. Narušena slika zdravlja ljudi, posebno mentalnog zdravlja, u postpandemijsko vrijeme stavlja dodatni teret na pomagače jer teško mogu zahvatiti tretmanom sve osobe kojima je potrebna pomoć i podrška ili ih ne mogu zahvatiti onda kada im je najpotrebnije te nastaju tkz. liste čekanja.
U sustavima RH (socijala, zdravstvo, školstvo) nema dovoljnih kadrovskih resursa za prihvat osoba s teškoćama mentalnog zdravlja. To na pomagače koji pružaju psihosocijalne i/ili zdravstvene usluge u direktnom radu s korisnicima u sustavima i izvan sustava stavlja još veći teret. Pomagači su ljudi. Kao i svi drugi ljudi pomagači su suočeni i s izazovima vlastitih života, problema, podizanjem djece, brige o svojim starima i uopće s vlastitom obiteljskom i životnom organizacijom uz zahtjevan pomagački posao.
Sve navedeno često krši osobne i profesionalne granice odnosno kapacitete pomagača, a i sami su skloni kršiti osobne granice u ime pomaganja baš zato što jesu po zvanju i pozivu pomagači.
Prof. dr. sc. Lidija Arambašić, psihologinja i supervizorica, dugogodišnja suradnica i edukatorica timova Zdravog grada Poreč održala je ovu jednodnevu edukaciju na temu Profesionalni stres i odgovornost pomagača u brizi za sebe i druge u prepunoj sali stručnjacima pomagačkih struka. Poslala je jasnu poruku kako pomagači trebaju brinuti o sebi da bi mogli brinuti o drugima te apostrofirala odgovornost samih pomagača kako za druge tako i odgovornost da sačuvaju i sebe.
Izvor Zdravi grad Poreč
