Prije tri mjeseca potpisan je sporazum između Istarske županije, gradova Buje i Novigrad te općina Brtonigla, Grožnjan i Oprtalj kojim se Gradskom društvu Crvenog križa Buje povjeravaju poslovi u realizaciji važnog i na tom području novog socijalnog programa “Pomoć u kući”. Tada je rečeno da će se pilot projekt “Pomoć u kući” provoditi jednu godinu, odnosno do konca ožujka 2022. godine, a za to vrijeme će se projekt testirati u praksi i vidjeti načine kako i pod kojim uvjetima nastaviti realizaciju.
Prije potpisivanja sporazuma kojim je započela realizacija programa, izvršeno je anketiranje zainteresiranih korisnika na cijelom području, a Gradsko društvo Crvenog križa zaposlilo je dvije gerontodomaćice koje su odmah krenule u obilazak korisnika na širom području Bujštine. Koordinatorica projekta je djelatnica Ilenija Kraljević, a uz nju zadaće gerontodomaćice obavlja i Alice Krizman. Kraljević “pokriva” dio područja Grada Buja, te Novigrada i Brtonigle, dok Krizman ima drugi dio bujskog područja te korisnike na području grožnjanske i oprtaljske općine. Njih dvije obilaze čak 40 korisnika, planirano je vrijeme dva sata kod svakog korisnika, ali se često ostane i dulje.
Dvadeset korisnika po jednoj gerontodomaćici je više nego maksimalan broj, optimalno bi bilo mnogo manje u cilju bolje i kvalitetnije socijalne usluge. S takvom situacijom upoznati su svi potpisnici sporazuma s prijedlogom da se u što kraćem vremenu pokušaju naći sredstva za zapošljavanje još jedne osobe, posebno što se u narednom razdoblju očekuje povećavanje broja potencijalnih korisnika, što se vidi i po broju dostavljenih zahtjeva prilikom anketiranja. Pored 40 sadašnjih korisnika koje posjećuju naše zaposlenice, imamo još 12 korisnika koji su na čekanju, a radi se o sugrađanima kojima je pomoć u kući zaista potrebna. Pretežito se radi o osobama starije životne dobi koje žive uglavnom same, ima i nekim mlađih, ali zbog vrste oboljenja ili drugih uvjeta trebaju pomoć.
Gerontodomaćice obavljaju razne poslove, od samog razgovora koji mnogima znači najviše, do čišćenja, pospremanja, dostave lijekova, odlazaka u banku, poštu, nabave namirnica, što je posebno izraženo u raštrkanim kućanstvima Gornje Bujštine gdje su trgovine rijetkost i daleko od kuća. U gradovima i prigradskim naseljima je nešto lakše, ali na slabije naseljenim područjima zbog udaljenosti, gerontodomaćice mogu dnevno posjetiti najviše četiri korisnika.
RAŠTRKANA SELA
U tri mjeseca trajanja programa djelatnice su prešle u automobilu preko 4.300 kilometara, što je zaista puno. Obje koriste svoje automobile obzirom da službenih vozila nemam. Pokriveno područje je veliko pa se gubi dosta vremena na putovanja, od jednog do drugog korisnika zna proći i 40-ak minuta u vožnji. Naravno, u gradovima je to lakše, ali područje Grožnjana ili Oprtlja je nešto drugo, korisnici su udaljeni, sela su raštrkana. Kada se pripremao program ‘Pomoć u kući’ nije se moglo predvidjeti vrijeme i točan izračun troška prijevoza. Na primjer, djelatnice su u ova tri mjeseca imale 424 posjeta i tom prilikom pružile 502 različite socijalne usluge. To su brojke koje potvrđuju da potrebe postoje i u narednom razdoblju, a s obzirom na ukupnu situaciju u kojoj se nalazimo, možemo očekivati samo veće potrebe, posebno što su naši korisnici stariji i često su gerontodomaćice jedine koje im pomažu.
Nekim korisnicima skrb pružaju i članovi obitelji, ali ne žive s njima, već u drugim mjestima, u Sloveniji i slično, tako da im je pomoć potrebna, ne zato što ih članovi obitelji zanemaruju, već jednostavno što ne stignu biti s njima. Takve su osobe same i ovaj program im dijelom nadoknađuje obitelj, što i sami korisnici ističu. Prema riječima gerontodomaćica Ilenije i Alice, reakcije takvih ljudi su različite, ali generalno su svi oduševljeni ovim programom, mnogi im kažu da su se preporodili njihovim dolaskom i pomoći koju pružaju. Spominju i primjer jednog starijeg čovjeka koji je s jednom od njih dvije prvi puta izašao iz kuće nakon četiri godine. Sam je spomenuo da se osjeća kao da ga je netko oslobodio iz zatvora. Uočeno je da je važan prvi kontakt, a obje su brzo stekle povjerenje. Služe se i lokalnim dijalektom talijanskog jezika, kojega koristi i velik broj ljudi u selima Gornje Bujštine, što je još jedna pogodnost i olakšanje za usamljenike. A puno je poslova i izvan njihove uloge, često kontaktiraju s liječnicima, pomažu im u raznim administrativnim poslovima u kojima se mnogo bolje snalaze nego stariji korisnici.
STALNO NA TERENU
Gerontodomaćice su stalno na terenu, povremeno svrate u naše sjedište ako treba uzeti neke potrepštine za te ljude. Sve to govori da je ovaj program zaista potreban i nikako ga ne bi trebalo prekidati, unatoč sredstvima koja su potrebna, već ga unaprjeđivati i širiti. Ovo jest pilot projekt, ali ćemo tražiti odgovarajuća rješenja da to postane dio naše ukupne djelatnosti, kako bismo ga mogli poboljšavati. Treba postaviti kriterije od prava na uslugu do participacije, ali i uvođenja kriterija i standarda za gerontodomaćice. Ako taj program želimo postaviti na zdrave temelje, to ne možemo samo Crveni križ, već kroz suradnju lokalne samouprave i ustanova socijalne skrbi. Nužna je suradnja sa srodnim ustanovama, jer su potrebe korisnika različite, pa često surađujemo sa Centrom za socijalnu skrb, Patronažnom službom Doma zdravlja i drugima. U cjelini, potpuno smo zadovoljni dosadašnjim načinom funkcioniranja programa, dobrim reakcijama potvrđena je opravdanost njegovog pokretanja, mnogo pomažemo našim korisnicima, a interesa ima sve više.
Na početku je u Bujama bilo uključeno osam korisnika, sada ih je 14, u Novigradu je bilo pet, sada je deset i šest u obradi, na području Brtonigle i Oprtlja su po četiri korisnika, a Grožnjana osam. Nakon izvjesnog vremena sagledati će se situacija i vidjeti što i kako dalje kada je financiranje u pitanju, ali je činjenica da se broj korisnika povećava i ima sve više potrebe za takvim programom. Uz to, svjedoci smo sve veće potrebe organiziranja prijevoza građana, jer javnog prijevoza nema na većem području, ljudi se snalaze svakako, ali najteže je sa starijima koji često nemaju nikoga blizu. Dolazak u ambulantu, u laboratorij ili liječniku je velik problem za njih. U pripremi je i takav program koji se obično financira iz sredstava resornog ministarstva, jer je zaista potreban. Zatim, također važan projekt je dostava toplih obroka kući korisnika koji ne mogu sami kuhati iz raznih razloga. O tome treba misliti, treba te usluge pokušati organizirati, jer bez toga će biti tim ljudima sve teže. Ima ljudi koji su spremni plaćati obroke, ali nema tko to organizirati.
Za prvu godinu projekta Pomoć u kući izdvojeno je 230.000 kuna. Istarska županija podmiruje 60 posto plaće jedne gerontodomaćice, a sve ostalo podmiruju općine i gradovi Brtonigla, Grožnjan, Oprtalj, Buje i Novigrad. Crveni križ pokriva dio ukupnih troškova, kao što je nabavka uniformi, sanitarnih pregleda, kupnje sredstava za čišćenje, mobitela i slično.
