oš od kada sam prvi put bila na Parenzani, predivnoj biciklističkoj i pješačkoj stazi koja vodi kroz Istru od Plovanije pa sve do Poreča, htjela sam proći predio od Vižinade do Motovuna. Naime, u svom sam prvom pohodu po stazi prošla dio od Grožnjana do Livada koji smatram najljepšim dijelom Parenzane jer prolazi kroz tunele i nadvožnjake na Bujštini. Drugi put sam prošla dio od Buja do Grožnjana gdje me Parenzana opet oduševila, da bih treći put provozala dio od Savudrije pa sve do Pirana.
Obiteljske vinarije
Naime, Parenzana je bila uskotračna pruga koja je Poreč povezivala s Trstom pa je prolazila kroz mjesta u slovenskom primorju. I taj me je dio staze oduševio, kako onaj hrvatski, tako i slovenski, jer su vidici na Piranski zaljev i solane nešto što si svatko mora priuštiti. I od tada me kopkalo da prođem i dio staze od Vižinade do Motovuna znajući da na tom predjelu stoje dva nadvožnjaka, a tu je i fascinantan tunel koji vodi podno Motovuna. No, krenimo redom.
Nisam taj dan sa svojim prijateljicama Korinom i Snježanom krenula baš iz Vižinade jer svaka naša staza mora biti kružna kako bismo se lakše organizirale radi transporta bicikala. Start nam je bio Ponte Porton podno Vižinade, a staza koju smo si ucrtale dugačka je 37 kilometara i vodi prema Nardučima pa na Vižinadu, gdje se “ukrcavamo” na Parenzanu da bismo se spustile do Motovuna i Livada. Tu se “skidamo” s pruge i uz pritok Mirne ravnom se stazom vraćamo do Ponte Portona.
Ova zanimljiva staza počinje usponom od nekih šest kilometara prema Narudučima, malom selu koje je itekako poznato, i to po najboljim istarskim vinima iz vinskih podruma Franza i Marijana Armana. U blizini je i selo Bajkini gdje svoje podrume imaju ugledne vinarske obitelji Marina i Josipa Rossija. I one imaju podjednako zanimljive obiteljske priče vezane uz vinarstvo poput Armana.
Terasa vinarije Arman
Dok se uzbrdicom vozim u tom smjeru, razmišljam o njihovom vrijednom radu, terasi vinarije Marijana Armana gdje sam jednog svibnja uoči početka Vinistre guštala u savršenom sauvignon blancu. Toliko je to mjesto, kao i sam domaćin Marijan, bilo ugodno, da mi se nije dalo otići. Jednostavno te opije taj pogled na beskrajne istarske maslinike i vinograde na brežuljkastom terenu, a u daljini more i istarski gradići na obali. Ti ljudi žive u raju.
Pa opet je ovaj dio Istre nekako, kao tobože, daleko od nekog centra i vreve. Iako doduše Poreč nije daleko, ali kroz Narduče ne možeš proći usput. Ovdje baš moraš doći. No, samo prije 30-tak godina situacija je bila drugačija. Narduči su se nalazili praktički uz glavnu sezonsku prometnicu koja je sve turiste, koji dolaze u Poreč, vodila kroz Vižinadu. Na tisuće je ljudi prolazilo tom cestom između Buja i Poreča. Sve je zamrlo gradnjom i otvaranjem Istarskog ipsilona. To se jasno vidi po konobama koje su ostale uz staru cestu. Terase su im sada obrasle bršljanom i kupinom. Više im se očito nije isplatilo ovdje poslovati. Turistima ovo više nije glavna cestovna ruta do njihovih primorskih odredišta. Ali vjerujem da ju ponovno otkrivaju kada se zna da je općina Vižinada pravi vinarski raj s mnoštvom malih butique vinarija i vinskih podruma.
Ovo je jedan od najvinarskijih krajeva Hrvatske s gotovo milijun posađenih trsa, a ovdašnji vinari osvajaju brojne medalje i priznanja – kako domaća, tako i strana. Uz Armane i Rossije, ovdje svoje podrume imaju i Eliđo Pilato, Đulio i Bruno Ferenac, Adriano Sošić, Marino Deklić te Marko Geržinić. Vižinadski vinari proizvode izvrsnu istarsku malvaziju, chardonnay, teran, cabernet sauvignon, muškat…
S druge strane more
U tim sam se mislima “popela” do Narduča, a nakon tog početnog zagrijavanja i jedine uzbrdice na ruti, pravi poklon je bio pogled na udaljeni Motovun kroz koji ćemo danas isto proći. Okrenem se, a s druge strane je more. Polako se gegamo kroz ovo malo pitoreskno selo s nekoliko kućnih adresa, nastavljamo prema Bajkinima, a onda stižemo na glavnu cestu koja vodi iz Poreča prema Vižinadi. Prelazimo ju kako bismo krenule na Parenzanu koja danas više nema niti jedan obris nekadašnje pruge. Bar ne na ovom dijelu koji vodi dalje prema Poreču. Ravan je teren, a pruga je predivan poljski put.
Cijelu reportažu pročitajte na www.helloistria.com.
