Nije rijetkost na cesti vidjeti ježa, kao ni to, nažalost, udarenog ili pregaženog. Sada je baš vrijeme malenih ježeva koji se kreću na kraju dana, pa vozači trebaju usporiti i paziti na cestama.
Oni su bezopasni i vrlo korisni. Oslobađaju nas od puževa, zmijskih jaja, malih otrovnica, larvi insekata štetnih za vrtove i još toga…
Stoga smanjite brzinu, povećajte oprez u sumrak i noću kako bi se izbjeglo nepotrebno stradanje ježeva na cestama. Ako ih vidite, zaobiđite ih, jer su onako mali sasvim bespomoćni.
Naseljava šumska i poljska staništa, a često ga možemo vidjeti u blizini ljudskih naselja, primjerice u gradskim parkovima, vrtovima i grmlju. Ovaj mali sisavac aktivan je u sumrak i noću, dok dan provodi u gnijezdu od trave i lišća. Jedini je europski sisavac tijela prekrivenog bodljama. U prosjeku živi pet godina, ali pojedini mogu doživjeti i preko osam godina. U potrazi za hranom, tijekom samo jedne noći može prijeći od nekoliko stotina metara, pa od 2 do 3 km, a put obično završava tamo gdje je i započeo – u gnijezdu.
Jež je jedini naš kukcojed koji provodi zimu u pravom zimskom snu. S dolaskom jeseni i zime ježevi se nastoje što više nahraniti i dobiti na masi, jer se pripremaju za zimski san koji obično započinju u listopadu. Nakon buđenja iz hibernacije, krajem travnja, ježevi su spremni za parenje. Idealno vrijeme za parenje je razdoblje između svibnja i rujna, ali se uglavnom odvija u svibnju i lipnju. Ženke nose mlade 35 – 42 dana, a veličina legla varira od 2 do 10 mladih.
Jež lovi kornjaše, puževe, gujavice, pauke, a katkad i manje kralježnjake poput žaba, guštera, zmija, ptičjih jaja i slično. Zanimljivo je da je djelomično otporan na zmijski otrov, pa lovi i otrovnice.
Jež ima malo prirodnih neprijatelja. Najveću odgovornost za njihovu smrtnost snosi čovjek.
Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći broj prometnica na kojima svake godine stradava veliki broj ježeva naročito u doba parenja ili kada mali ježići dovoljno odrastu i počinju samostalan život.
