Još jednu lijepu priču prenosimo s bloga HelloIstria. Ovaj put na redu su znamenitosti Općine Sv. Petar u Šumi.
Sveti Petar u Šumi za mene će uvijek biti jedno posebno mjesto. Zato jer sam tu provela prve svoje godine radnog staža odmah nakon što sam diplomirala. Kada i dan danas krenem prema tom malom mjestu u samom centru centra Istre, vidim uz cestu vinograde, kažune i polja, obuzme me neko posebno veselje. Otvorim prozor i udišem zrak unutrašnjosti Istre.
Doduše, tada nisam razgledavala mjesto, crkvu i njihov poznati pavlinski samostan. Uvijek sam si govorila da za to imam vremena, iako su mi svi govorili da obavezno moram razgledati poznati samostan koji je bio ishodište kulture na ovom području. Prošle su godine od tada, a ja sam ponovno u mjestu Sveti Petar u Šumi, ovaj put imam dovoljno vremena da se malo prošetam, i na miru razgledam crkvu i samostan.
Nema tipično središte
Doduše, ovdje nikad nećete sresti puno ljudi jer Sveti Petar u Šumi nema tipično središte – trg s restoranima, kafićima kao što to imaju primjerice Bale, Žminj ili Svetvinčenat. Sveti Petar u Šumi je mjesto s više raštrkanih zaseoka koje se smjestilo ponad drage, plodne udoline koju okružuju mala mjesta. Dakle, nije istarski gradić zbijenih starih kuća na nekom brežuljku u čijem je centru crkva, nekakav kaštel ili obrambene zidine. Sveti Petar je drugačiji. Karakteriziraju ga polja, vinogradi, pa čak i maslinici, a tu ima i farmi peradi koje više nisu u funkciji. Sve to ispremiješano je s obiteljskim kućama – novima i starima, par agroturizama i kafića.
Prije nego je bio uređen trg ispred župne crkve Svetog Petra i Pavla Apostola, koja je po meni jedna od najljepših u Istri, gotovo se nije znalo ni gdje je centar. Ovime je taj dio mjesta postao ipak prepoznatljiviji i upečatljiviji. Poziva svakoga tko se namjeri u Sveti Petar da ovdje stane. I uđe u crkvu uz koju je pavlinski samostan.
Crkva bez pauka
A ta je crkva zbilja nešto posebno. Njezina je unutrašnjost toliko bogato oslikana i ukrašena da će svakog ostaviti bez daha. Svaki centimetar njena zida je u živopisnim bojama u baroknom duhu, a kuriozitet je da u njoj nikad nije viđen pauk. Crkva je posvećena 1755. i tada je dobila svoje barokno pročelje kakvo se može vidjeti i na crkva u blizini, primjerice Kringi i Tinjanu, a taj se stil prelijeva u njenu unutrašnjost. Zanimljivo je da su oltar i kipove, pa čak i oltarne slike izradili sami pavlini.
Primjerice oltare, propovjedaonicu, kućište orgulja te kipove na pročelju crkve izradio je pavlin Pavao Riedl, a upravitelj samostanskog gospodarstva Leopold Keckheisen naslikao je oltarne slike. Osim u Svetom Petru, oslikali su i opremili i druge crkve, primjerice onu u Pazinu, ali i Senju, Puntu i Crikvenici. Raritet su i oslikane kožne tapete na bočnim kapelama, a orgulje su djelo ljubljanskog orguljara Johana Georga Eisla. Ta je crkva postala župnom krajem 18. stoljeća kada je car Josip II. ukinuo pavlinski red, kao i mnoge druge crkvene redove u austrijskim zemljama.
Red koji okuplja pustinjake
A tko su ti zanimljivi pavlini koji su oslikavali i opremili svoju crkvu u Svetom Petru? Zašto su došli ovdje i po čemu ih Supetarci i dan danas hvale. Red je to Sv. Pavla Prvog Pustinjaka koji je nastao u 13. stoljeću u Mađarskoj i Hrvatskoj, a okupio je pustinjake. Red je ukinuo car Josip II. 1786. na terenu Austro-Ugarske i tada su nestali svi njihovi samostani na ovom području. Očuvali su se u Poljskoj od kuda se red počeo obnavljati pa se ponovno vratio u Hrvatsku, pa čak i Sveti Petar 1993. godine nakon što ih nije ovdje bilo nekoliko stoljeća.
A oni su u Sveti Petar prvotno došli još davne 1459. na mjesto gdje je prije njihova djelovanja bio benediktinski samostan. Upravo se taj benediktinski samostan spominje među prvima kada govorimo on povijesnim zapisima o Supetarcima – 1174. pod nazivom Monasterium Sancti Petri in Sylvis – samostan sv. Petra u Šumama. Po tom samostanu danas mjesto nosi ime.
Ćirilica i glagoljica
Iz tog vremena sačuvana je jedna latinska knjiga pisana karolinom s kraja 11. i početka 12. stoljeća te Supetarski ulomak. To je kamen koji je bio u zidu samostana u kojemu su uklesana slova na glagoljici i ćirilici. Postoji čak i legenda da je u Svetom Petru živio i mađarski kralj Salomon (1089.) nakon što je zbačen s prijestolja. Nakon nekog vremena, benediktinci napuštaju samostan.
Pavlini ovdje dolaze nekoliko stoljeća kasnije u napuštenu zgradu da bi proveli pravu malu obrazovnu i kulturnu revoluciju. Osnivaju svoj samostan, a u njemu i novicijat i osnovnu školu za svu istarsku djecu. Samostan je vrlo brzo postao sjedište Istarsko-primorske provincije, a nakon 1770. ovdje su se čak organizirala i predavanja iz filozofije, a kratko je vrijeme možda djelovao i studij filozofije.
Cijelu priču o ovom lijepo mjestu pročitajte na blogu HelloIstria na sljedećem linku na kojem ćete pronaći prijedloge što obavezno posjetiti i gdje objedovati – nakon korone naravno!
