U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč 19. studenog u 19 sati u foajeu kina održat će se predavanje o grofu Zuccatu, a što se o njemu zna ispričat će povjesničar umjetnosti Ivan Matejčić i novinar i urednik Goran Prodan.
Zuccato je bio živopisni lik s burnim životom, rođeni Porečan na Krožeri.
O njemu se sažeto i dosta točno može pročitati na Istrapediji i nešto kraće u raznim ruskim enciklopedijama.
Zuccato, Giorgio Giovanni (na ruskom Jegor Gavrilovič Cukato), grof, general (Poreč, 24.IX.1761. – Gogoşu, današnja Rumunjska, 25.VIII.1810.). Jedno od devetero djece u porečkoj plemićkoj obitelji Gabrielea Zuccata i Elisabette, rođene Morelli. Od 1772. bio je pitomac prestižne kraljevske vojne akademije Karlsschule (Carlsschule) u Stuttgartu. Godine 1787., kada započinje rusko-turski rat, stupa u rusku vojsku. Istaknuo se pri oslobađanju tvrđave Očakov (danas Očakiv u Ukrajini) na Crnom moru te od carice Katarine Velike dobiva odličje Križa sv. Jurja četvrte klase. Sudjeluje u švedsko-ruskom ratu, a 1794. u pacifikaciji poljske pobune (odlikovanje Viteza sv. Vladimira pete klase). Sudionik austrijsko-ruske kampanje generala Suvorova protiv Francuza u Italiji 1799., gdje uspješno organizira lokalne snage u Pijemontu, Toskani i Umbriji te dobiva prekoredni čin general-bojnika i odlikovanje Križa sv. Jurja treće klase. U narednom rusko-turskom sukobu dobiva zadatak organiziranja suradnje s Karađorđevim srpskim ustanicima. Nakon uspješne ekspedicije preko Dunava, u kojoj je oslobođena Brza Palanka, ubrzo umire u mjestu Gogoşu na Dunavu. Jedan od njegovih sinova, Nikolaj, bio je general konjaništva i ataman; godine 1815. spominju se u Petrogradu (Sankt Petersburg) njegove kćeri, grofice Julija i Aleksandra Cukato.
