I ovaj tjedan donosimo novu reportažu s bloga HelloIstria.com.
Pomislite na Rovinj… I što vam prvo pada na pamet? Sigurno ne Turnina, nego kako se barčice lagano ljuljaškaju u pitoresknoj luci, šetači koji lijeno šeću rivom, turisti koji ispijaju svoj živopisni Aperol Spritz na suncu i domaći kako ćakulaju uz neizostavnu kavu. Pogled na svetu Eufemiju i sve je dobro. Neka dobra atmosfera i ugodan osjećaj vam obuzmu srce. I nije to samo zbog lijepog vremena. Ne, to je isključivo zbog Rovinja.
Ovo je definitivno jedan od najprepoznatljivijih istarskih gradova koji svatko mora posjetiti kada je u Istri, kao što se mora posjetiti pulska Arena ili porečka Eufrazijeva bazilika. Toliko je slika tog slikovitog gradića umjetnika i ribara oplovilo svijet… I nikad ne gubi na atrakciji, koliko god turista svake godine primao, pozdravljao, udovoljavao im i zauvijek ih pridobio za sebe. Rovinj je jednostavno takav, bilo u njemu 100 ljudi, milijun ili ama baš nitko. On je duša Istre.
Čuvarica grada
No, zapravo nisam ovaj blog htjela posvetiti dobro razvikanom istarskom dragulju, već jednoj njegovoj tajni za koju, moram priznati, ni ja baš nisam znala. Mislim, čula sam da postoji, ali nisam imala ideje što bi to trebalo biti. A zove se Turnina.
Kada se u Rovinj spuštate preko Rovinjskog Sela, odnosno iz smjera izlaza s Istarskog ipsilona, vidjet ćete znak Turina prije ulaska u grad. To sam i ja više puta vidjela, ali nisam ga povezivala sa srednjovjekovnom utvrdom, čuvaricom Rovinja i okolice, već mi je to u glavi bio predio Rovinja. I srećom da sam ju obišla i shvatila o kakvoj se impresivnoj lokaciji radi. Kako kažu stručnjaci, ovo je jedinstveni fortifikacijski objekt kakvog ne pronalazimo na području Istre, ali ni u širem okružju. Dominira širim područjem Rovinja kako bi se s te lokacije mogli nadzirati kopneni pristupi gradu, ali i plovni putovi od Limskog kanala pa sve do brijunskog otočja.
Dakle, ako želite fantastičan pogled na more, Rovinj i čitavu okolicu, Turninu morate posjetiti, a mogu samo misliti kako izgleda sve to kada je sumrak i kada sunce zapada u more. Ja sam bila u jutarnjim satima dok je bilo oblačno, ali ću večernji đir jednom sigurno isprobati. Zašto to kažem? Zato jer je rovinjski kraj pretežito ravan s pokojim blagim brežuljkom koji su počele osvajati masline. Turnina se nalazi na jednom od njih visokom 107 metara, ali u gustoj šumi.
Ja sam došla do nje biciklom iz Rovinja, i to krećući se u smjeru Bala, pa sam onda nedaleko kamenoloma skrenula lijevo na put prema napuštenom rasadniku. Biciklistička staza broj 202 vodi do podno brda na kojem je izgrađena Turnina, koja je nekad bila visoka čak 16 metara. Sada je upola manja. Cijelo vrijeme vas do tog brežuljka prate bogata plodna polja ispresijecana kanalima. Povrća ovdje ne nedostaje, pa mi je jasno što se svakog jutra prodaje na rovinjskoj tržnici. Ne nedostaje ni vinograda. Tu je početak i kraj odlične rovinjske malvazije.
Prapovijesna gradina
Kada za vama ostanu plodna polja, počinjete se makadamskim putem, i daje slijedeći stazu 202, dizati prema brdu i kuli koja je izgrađena na nekadašnjem mjestu prapovijesne gradine. Na pola puta prema brdu, vidjet ćete stazu koji vodi na desno. Malo je strmija i ide kroz šumicu sve do kule koja je izgrađena u kasnoj antici, što potvrđuju bačvasti svodovi. Navodno se u antici nazivala Arupinum. Impresivna je ne samo zbog lokacije i visine, nego i veličine. Utvrda je duga 23,5 i široka 14 metara.
Što znamo o ovom do prije nekoliko godina u potpunosti zapuštenom lokalitetu koji se srećom počeo obnavljati? Turnina se prvi put spominje 789. godine, i to ne radi dobroga. Te je godine razorena. Do 1211. godine bila u vlasništvu porečkih biskupa, a potom postaje vlasništvo pulske obitelji Castropola. U njihovom je vlasništvu sve do 1332. godine kada je uvrštena u mletački fortifikacijski sustav, čiji je kapetan stolovao u Svetom Lovreču.
Nastala nad podzemnim hodnicima
U srednjem vijeku, čitam dalje, kula se zvala Torre di Boraso, a o nastanku tog imena ima više priča. Prva je da je dobila ime po rimskoj obitelji Burro (Burrasia Turris), dok je druga da se nazivala Turris Voraginis, po latinskoj riječi vorago (ponor ili provalija) jer se vjerovalo da je kula nastala nad podzemnim hodnicima iskopanima u živoj stijeni. Međutim, najvjerojatnije je dobila naziv po dukljanskim velikašima Borisi iz Bara, kada je 1595. godine, zajedno s feudom Funtana, prešla u njihov posjed.
Cijelu priču pročitajte na https://www.helloistria.com/
