Bračni par Farina iz istoimenog sela ispod Višnjana doslovno pokazuje da “ni fari hoditi za drugima” već treba stvarati vlastite sljedbenike, odnosno, followere. Kad kupcima diljem Istre dojave da su ubrali svježe maline, njihova Viber grupa u trenu se napuni porukama. Na njih odgovaraju još u polju, rukama izgrebanim od branja, jer su im društvene mreže ključni pomagač u prodaji od 2009. kad su otvorili OPG Alessandro Farina.
U ponudi imaju med, maline, kupine, povrće, maslinovo ulje, a kod njih možete unajmiti golube pismonoše ili naručiti poklone od meda za svečane prigode.
U počecima oboje su radili na drugim radnim mjestima. Imali su velike kredite stoga je Aleksija mjesecima obavljala dupli posao: preko tjedna u trgovini dječje opreme u Poreču, a vikendom na sajmovima. Uz podršku supruga 2011. dala je otkaz i odlučila zarađivati isključivo od poljoprivrede. I to one ekološke, a u to doba u Hrvatskoj nije bilo više od 1.500 registriranih ekoloških proizvođača.
“Bilo je ludo i hrabro krenuti u poljoprivredu u takvim uvjetima, ali odrekli smo se mnogih stvari i otplatili gotovo sve kredite”, kaže Aleksija. Dodaje kako je organski uzgoj puno teži zbog bolesti i rigoroznih kontrola što povisuje cijenu proizvodnje.
No, Farine su 2015. ušli u ekološki nadzor, a nakon tri godine dobili markicu. Ponosno ističu kako su lani uspješno prošli prvo ispitivanje malina na više od 500 pesticida bez greške.
Okosnica njihovog OPG-a uvijek je bilo pčelarstvo. Od prvotnih petnaest košnica narasli su na njih šezdeset, a kako bi proširili priču, planirali su uzgoj kupina i proizvodnju kupinovog vina za svoje potrebe. Maline su bile tek usputni eksperiment. To osjetljivo voće “preferira” više nadmorske visine. No, neočekivan uspjeh u sadnji i veliki interes lokalne zajednice potaknuli su ih da stvore malinjak koji trenutno broji 3.000 sadnica, a za svoje plodove nabave ekološku ambalažu, “škudelice” od recikliranog kartona u kojima maline dulje traju.
“Htjeli smo biti drugačiji, kupcima ponuditi najbolju moguću kvalitetu. Smatram da nam nisu konkurencija trgovački lanci. Mi beremo voće danas za danas. U trgovačkim lancima ono stoji po nekoliko dana i postaje pljesnjivo što ugrožava čovjekovo zdravlje”, kaže Aleksija. Dodaje kako će radije pojesti tri voćke iz vlastitog vrta negoli tucet špricanih iz supermarketa.
Farine proizvode šalju diljem Hrvatske, sve osim malina koje su ograničili na Istru. Njih dostavljaju u višnjanski vrtić, imaju stalnu suradnju s malim hotelima kao što je La Grisa u Balama, a jednom su po maline došli katamaranom iz Dubrovnika.
No, unatoč punokrvnom angažmanu cijele obitelji, ne stižu ubrati sve maline i ljeti nema vremena za predah.
“Dižemo se u 5, 5:30 i odlazimo u berbu. Kad je špica, beremo cijeli dan uz pauzu za brzinski ručak i vraćamo se u polje do 19 sati. Tada sortiramo plodove, pakiramo narudžbe i krećemo na dogovorena mjesta dostave u Poreč, Novigrad, Rovinj, Pulu. Ako imamo sajmove, vraćamo se kući iza 1 ujutro, objašnjava Aleksija njihov nezaustavljivi ritam.
Ravnopravno im pomaže stariji sin koji je tijekom ljetnih sezona brinuo o deset godina mlađem bratu, a tu su i Alessandrovi roditelji koji vode brigu o povrću.
Aleksija ne miruje ni zimi: izrađuje bombonjerice za krštenja i druge svečane prigode, a zajedno sa suprugom već planira sadnju novih kultura koje nisu tako zahtjevne kao maline. Najsretnija je kad joj kupci sami dolaze na imanje ili u berbu jer se to poklapa s njihovim željama da otvore štand u svom selu i žive posvećeni jedni drugima, s manje stresa.
