Ako ste željni aktivnog odmora tijekom vikenda, blog Helloistria predlaže nam posjet Kožljaku i Brdima – vladarima Čepićkog polja.
“Kožljak je samozatajni čuvar Ćepićkog polja i nalazi se točno preko puta Kršana. Skriven je u šumi na južnim obroncima Učke. Kada se približite istoimenom selu na cesti prema Šušnjevici, ugledat ćete ga na uzvisini. Bit će vam odjednom tu blizu, ali na biciklu ćete se ipak morati malo pomučiti da dođete do njega.
Preko Zagrada do Kožljaka
Moja je ruta ovaj put krenula od mjesta Vozilići cestom prema Šušnjevici, a kako se Kožljak ipak“ skriva“ u šumi, nekoliko puta smo promašili put koji nas je vodio na planinarske staze. Niti jedan put zapravo iz mjesta Kožljak, koji broji oko 200 stanovnika, ne vodi prema tom kaštelu. Barem ga mi nismo pronašle. Utabani put za stari kaštel, kazali su nam mještani Kožljaka, vodi preko mjesta Zagrad, pa onda bijelim širokim putem stižete do njegovih ulaznih vrata. Na tom putu prelazite staru prugu Lupoglav-Štalije i crkvu sv. Križa iz 18. st. koja se nalazi uz staro groblje.
Uzbrdica je malo strmija, pa morate skupiti snage da dođete do Zagrada, malog mjesta sa samo par kuća. Već dok se dižete prema seocetu, osjećate da vam se iza leđa otvaraju fantastični vidici na dolinu prošaranu poljima. Pravi mozaik raznih boja ranog proljeća.
Putem ćete svakako sresti nekog planinara koji se dalje diže prema Učki, a Kožljak im je nezaobilazna stanica za marendu.
Vrijeme je za marendu
Taman je sunce tog oblačnog dana provirilo iza oblaka, a naše su noge kročile na vrh Kožljaka. Odjednom vidimo sve. Pogled nam seže od obronaka Učke, preko Plomina pa dalje do Lupoglava. S druge strane nam se ukazuje i impozantni bijeli zvonik u mjestu Brdo, odnosno Brda. Tu je i Kršan, a po dnu Ćepićkog polja vidimo farme i traktore. Nije ni čudo kada je kaštel smješten na strmoj litici na 185 metara nadmorske visine.
Ime Kožljak prvi put se spominje 1102. godine među kaštelima koje grof Ulrich II. Weimar-Orlamunde darovao akvilejskoj patrijaršiji. Imena pod kojim se ovo imanje spominje su i Iosilach, Giosilach, Wachsenstein, Kožljak i Kožlak. To bi značilo da je to bila litica u koju se sklanjamo, ali i kozji vrh.”
Više o tom lijepom kraju Istre i što još vidjeti na ovoj ruti pročitajte na blogu www.helloistria.com.
Foto: Helloistria
