Taj dan mi nimalo nije bio problem probuditi se u cik zore. Čim je u pet sati zazvonila budilica, iskočila sam iz kreveta, popila svoju prvu kavu, obukla tajice, stavila kacigu i uzela bicikl te krenula. Najprije do auta, a potom je veselo žensko društvo krenulo s tri bicikle na autu prema cilju, a to su danas Savudrija i Piran. Ja, Korina i Snježana taj smo dan zacrtale da bismo voljele vidjeti nekoliko zanimljivih punktova na putu između ta dva susjeda svakih na svoj strani Piranskog zaljeva, odnosno Savudrijske vale. Pa, opet, nismo se ni nadale da ćemo baš toliko uživati na ovoj ruti koja pokazuje bogatstvo raznolikosti Istre i njenih susjednih krajeva – u ovom slučaju to su bili Piran i Portorož s okolicom. I opet smo se prevarile i oduševljene se vratile kućama, srcima punima utisaka, impresija i sjećanja.
Naš start je tog ranog predivnog i prohladnog jutra bio u maloj savudrijskoj ribarskoj lučici čija prošlost seže iz antičkog doba. No, prije prve kavice na startu, nismo mogle preskočiti obilazak najstarijeg hrvatskog svjetionika u funkciji. To bi ipak bio grijeh. On se nalazi s druge strane lučice, a uz njega vodi cesta i staza te se praktički nalazi usred kampa.
Ljubavna priča
Obara svakog svojom grandioznošću i velebnošću, a oni koji su se malo više raspitivali o njemu, znaju i da se iza njegove gradnje krije i zanimljiva ljubavna priča. Doduše, pitanje je koliko u svemu ima istine, ali to na kraju nije ni bitno.
Po legendama se pamte mjesta i doživljaji. Navodno ga je grof Metternich dao sagraditi davne 1818. jer je bio zaljubljen u jednu lokalnu ljepoticu. Tu je s njom htio saviti ljubavno gnijezdo, ali je tragična sudbina htjela da umre prije nego je svjetionik dovršen. Ta je priča u više navrata bila i uprizorena na ovom slikovitom mjestu gdje vladaju galebovi i valovi u sklopu projekta kulturnog turizma Istra Inspirit.
Zatim jurimo prema graničnom prijelazu Plovanija, prelazimo s automobilima granicu i Dragonju i evo nas u Sloveniji. Ugodna asfaltirana staza vodi nas do Sečovlja uz mirnu Dragonju i nasade voćaka pa sve do solana. I tu slijedi nezaboravna vožnja uz živopisnu slikovnicu.
Veličanstvene solane
Solane čija je povijest duga preko 700 godina, gdje su stoljećima radili mnogi Istrani, proglašena je parkom prirode i kulturnim spomenikom od državnog značaja i uvrštena u Ramsarski popis močvara. Osim proizvodnjom soli bavi se prodajom originalnih suvenira, izletničkim turizmom i wellnessom.
Piranske solane predstavljaju tri zasebna kompleksa solana na području piranske općine, kažu enciklopedijski podaci. Sečovljanske solane na 650 hektara nastale su na ušću Dragonje, a sastavljene su od starijih (Fontanigge) i mlađih (Lera). Lucijske solane na 35 hektara nastale su pak na ušću potoka Fazan kraj Lucije, a strunjanske na 17 hektara na ušću Strunjanskoga potoka. Prvi put se spominju 1278. godine.
Cijeli članak pročitajte na blogu HelloIstria.com.
