Donosimo još jednu lijepu reportažu s bloga HelloIstria kojim predlažemo još jedan izlet po Istri.
Samo sam jednom bila u mjestu Skitača, i to davnih dana. To malo mjesto na Labinštini sa spektakularnim pogledom privuklo me jedne godine na smotru vina istočne Istre. Bio je to skroz drugačiji osjećaj nego kada primjerice ideš na Vinistru. Malo kameno selo, daleko od svega, u starim kućama nudilo je vina iz tog dijela Istre koja baš i na vinskoj sceni Poluotoka, znanog po dobrom vinu, nisu razvikana. U jednoj kuću nudila su se bijela, a u drugoj kući crna vina.
Vinska kapljica pod dubom
Svi su se gosti fešte okupili pod starim dubom u centru sela, družili se i zabavljali. Zato je sve to skupa imalo neki poseban šarm i osjećaj da ste na kraju svijeta. Od tada, ponovno se želim vratiti u Skitaču. Tim više što znam da se iz tog mjesta na uzvisini s jedne strane vidi jug Istre, dok se sa druge otvara pogled na Kvarner te Rijeku u daljini.
Gdje je zapravo to malo čarobno mjesto? Nalazi se otprilike 15 kilometara od Labina, kada se ide u smjeru Koromačna na području općine Raša. Iz sela se pruža takav spektakularan pogled iz jednostavnog razloga – jedna je od najviših kota Labinštine. Do nje vode čak i planinarske staze. Prema popisu stanovništva trenutno tamo živi samo tri stanovnika.
Više od tisuću stanovnika
A kada bismo se vratili 150 godina unazad, situacija bi bila savim drugačija. Davne 1869. godine tamo je živjelo čak 576 stanovnika, a 1921., nevjerojatnih 1.080 stanovnika. Iz današnje perspektive, gotovo pa nemoguće. Seoski život bio je sasvim nešto drugo nego je to danas slučaj. Ljudi su živjeli od poljoprivrede i stočarstva, okruženi morem sa svih strana. Nešto malo seljana okrenulo se pomorstvu, a svojedobno se u blizini eksploatirao ugljen, pa je i to bio jedan od izvora prihoda. Kada je sve to nestalo i sama je Skitača opustjela. Danas je oživljavaju planinari koji ovdje imaju planinarski dom. Svrati poneki turist, i naravno biciklisti.
Ja spadam ovaj put u grupu biciklista, a u smjeru Skitače zaputila sam se iz Labina po stazi 401 pod nazivom Bela vista, iako ju nisam posve slijedila. Dugačka je 33 kilometra, a vodi od starog grada Labina preko gore Glušići i malih sela do kojih čak ne vodi niti asfalt pa sve do Skitače. Od tamo staza skreće ponovno prema Labinu, pa dijelom uz more usponom se vraća do tog gradića. Dio uz more smo preskočili, ali će mi zato dio do Skitače zauvijek ostati urezan u pamćenje, iako dan nije bio baš idealan za potpuni doživljaj – bilo je oblačno i hladno. Ali prirodne ljepote tog dijela Istre su zbilja posebne da vam čak ni lošije vrijeme neće smetati.
Kombinacija uspona i spustova
Što vas do Skitače sve čeka na putu? Dio je ceste asfaltiran, dio je u makadamu. Staza je svojevrsna kombinacija uspona i spustova, taman da zadržite dinamiku kretanja. Dovoljno da se opustite i dovoljno da se umorite. Na kraju puta pomislila sam da je možda i bolje da nije bilo skroz lijepo vrijeme jer bismo više vremena izgubili na fotografiranje pogleda, nego na samo bicikliranje. A vrhunski se vidici počinju otvarati već par kilometara nakon Labina kada kreće uspon prema gori Glušići.
Cijelu reportažu pročitajte na https://www.helloistria.com/aktivni-odmor/skitaca-plavi-kvarner-i-zaboravljena-idila/ .
